Hvala prijateljstvu, obrana hedonizma
Kapitál
Ako može granatno jaje simbolizirati preobilje, obžderstvo i površnost? Što nam otkriva njegovo metaforičko prikazivanje u pjesmi i kakvu poruku nosi o našem odnosu prema životu, potrošnji i prijateljstvu? Odgovori mogu otkriti dublje slojeve našeg postojanja.
naše prijateljstvo, na tu sramotnu, pohlepnu trenutak
zaboravljeno i nebitno, nam iz karminskog blata
neprimjetno poslalo do nogu
penjajuće se zmije, plod izlaska.iz poeme Granatno jabuka
Kada je Peter Zajac pisao o tome, da je žanr ode „princip vrijednosnog viška (superficiteta)“, to je konstatirao na pozadini pjesme Ivana Štrpka Voće. A postoje li možda drugo voće koje bolje utjelovljuje ideju viška od granatne jabuke? Upravo taj plod tvori prostor istoimene pjesme Eve Luke, i to doslovno – uvodni prizor glasi: „Ušla sam u granatnu jabuku.“ Lirska junakinja ovdje ipak nije sama – društvo joj pravi prijateljica.
Tekst nudi živopisni metaforični opis naslovnog voća, s više slika namjerno dovedenih do apsurda, što efekt superficialnosti funkcionalno pojačava. Puni prirasti malih jestivih rubina granatne jabuke tako imaju svoj ekvivalent u puni prirasti blistavih poetskih slika. Odigrana situacija zatim vodi do nezasitnosti i pothranjenosti: „ali ponekad smo ugledale jedna drugu, / kako si nezasitno gurkamo / do krvi ispričane usta“.
Pothranjenost u pjesmi prikazuje važan biblijski kontekst, ne samo kao smrtonosni grijeh, već i u nadi da je jabuka simbol Evinog prijestupa prema božanskoj autoritetu (čin koji ne moramo automatski doživljavati negativno). A srušeno prijateljstvo istovremeno postaje „jabuka sukoba“ iz antičke mitologije. Pothranjenost ipak implicitno upućuje i na konzumeristički način života, koji nam je svojstven i može biti vrlo destruktivan: za naše okruženje, za planetu, za nas.
Moglo bi se stoga činiti da je pjesma o tome kako superficialitet logično vodi do pothranjenosti, da je njezina tema zamke hedonizma. Međutim, smatram da Luka i ako koristi filozofiju hedonizma, to čini u suprotnom značenjskom položaju. Površno shvaćanje hedonizma zaista vodi do toga da si natlačimo što više osjetilnih dojmova. No, s dubljim pogledom, radi se više o bitnom doživljavanju najrazličitijih vanjskih podražaja koji vode do ispunjenog života.
U citiranom zaključku pjesma pokazuje s čim se možemo istinski nahraniti, ako ne hranom ili potrošačkom robom. I to s minimalnim rizikom „prokletstva“, odnosno protraćenja života površnim konzumerističkim „hedonizmom“. Predmetni tekst se okreće od atomiziranog doživljavanja prema zajedničkijem načinu života. Upravo „naše prijateljstvo“ nam kao „plod izlaska“ može pokazati put iz okova bezdimenzionalne potrošnje.
Eva Luka: Nekromantik. Kordike, Skalna ruža, 2025.